Beograd i Srbija, dan posle tragedije nisu isti. Dječak sa nepunih 14 godina uradio je nešto nezamislivo za ljudski um, zbog čega se traže razlozi, okidači, krivci. Krajnje je vreme da se svi zapitamo gde smo zakazali i šta možemo da uradimo za svoju decu.
U praksi bi to značilo da se vratimo porodičnim vrednostima, , da škola nije samo obrazovna već i institucija gde se deca socijalizuju i osećaju sigurno.Roditelji su ti koji ne treba da traže opravdanja, kada do problema dođe, već da prate i osluškuju dete, jer svaka promena u njegovom ponašanju može biti okidač za mnogo veći problem.