RADIO-TELEVIZIJA ŠUMADIJA - ARANĐELOVAC - 034 723 886

Izložba Vlastimir Đuza Stojiljković, prateći program Pozorišnog festivala

43666965_2238491216223050_4887450110268538880_n

U okviru pratećeg programa 14. Pozorišnog festivala, u organizaciji Centra za kulturu,danas će u holu Dvorane Park biće otvorena izložba Vlastimir Đuza Stojiljković Muzeja pozorišne umetnosti Srbije.

Autorka izložbe je Biljana Ostojić, kustos muzeja.
Velikan srpskog glumišta Vlastimir Đuza Stojiljković rođen je 30. juna 1929. godine u učiteljskoj porodici. Završio je gimnaziju u Kruševcu, a glumom se bavio amaterski još kao srednjoškolac.Po završetku srednje škole upisao je Rudarsko-geološki fakultet, koji je napustio u trećem semestru i upisao se na Akademiju pozorišnih umetnosti.
Profesionalnu karijeru je započeo 1951. u Beogradskom dramskom pozorištu, gde je radio do 1968. godine nakon čega je prešao u Atelje 212.
U BDP se vratio 1978. i ostao tamo do 1985, kada je ponovo prešao u Atelje 212, u kom je igrao do penzionisanja, 1995. godine. Donedavno je često gostovao u brojnim predstavama i ostvario više od 130 uloga.
Na filmu je debitovao 1957. u „Tuđoj zemlji Jožea Galea“. Veliku popularnost je stekao filmom „Ljubav i moda“, za koji je otpevao pesmu „Devojko mala“.
Veliku popularnost stekao je ulogom Rodoljuba Petrovića u seriji „Pozorište u kući“.
Potom je s Milenom Dravić bio domaćin u šou-programu „Lift za peti sprat“. Krajem osamdesetih vodio je radio program „Zabavnik“. Đuza Stojiljković je takođe posuđivao glasove junacima brojnih crtanih filmova.
Sredinom 1990-ih odigrao je ulogu simpatične varalice, lažnog italijanskog grofa Marija Marka del Tintoreta u seriji „Srećni ljudi“ Siniše Pavića.
Stojiljković je bio dobitnik brojnih nagrada: 1983. godine dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda, 2001. Dobričin prsten, a 2009. statuetu „Zlatni ćuran“ za životno delo.
Vlastimir Đuza Stojiljković preminuo je 2015. godine u Beogradu, u 86.godini.